Husein Bašić

Rođen je 1938. godine u Brezovicama, opština Plav, Crna Gora. Završio je Filozofski fakultet. Duže vremena radio je kao gimnazijski profesor i u Ministarstvu za obrazovanje, nauku i kulturu Crne Gore. Piše poeziju i prozu. Bavi se prikupljanjem, istraživanjem, proučavanjem i objavljivanjem usmene književnosti Bošnjaka/Muslimana u Crnoj Gori i Srbiji. Pokretač je i prvi urednik časopisa “ALMANAH”. Njegov roman "Tuđe gnijezdo" uvršten je u programe lektire za srednje škole, kao i u programe studija književnosti u Federaciji BIH. Objavio je knjige poezije: "Od sunca ogrlica"(1970, nagrada "Blažo Šćepanović"), "Bestražje" (1972), "Prošle oči" (1974), "Utra" (1979), "Jato u nevidjelu" (1980), "Breme" (1986), “Uzma” (1986), "Sjutradan" (1987), "Glasovi s vode" (1987), "Kad su gorjele Božije kuće" (1994) i drugo dopunjeno izdanje (2002) i "Čuma" (1997); knjige antiratnih prozno-poetskih tekstova: "Smrt duše" (1992) i "Trag po tragu" (1997); knjige priča i novela: "Neviđena zemlja" (1973, nagrada "Isak Samokovlija"), "Trpija" (1984) i "Vjetar s Prokletija" (1985); romane: "Tuđe gnijezdo" (1980, 1990, 1998, 2000, Trinaestojulska nagrada Crne Gore-1981. i nagrada "Svjetlosti" iz Sarajeva-1980. za najbolji roman godine), "Krivice I i II" (1986, prva nagrada na jugoslovenskom konkursu povodom 40-to godišnjice oslobodenja zemlje od fašizma), "Kolovrat" (1993), "Crnoturci - san i jazija" (1996), "Pusta vrata/Krivice III” (1998) i ciklus romana "Zamjene 1-5" (2000, Tuđe gnijezdo, Kapija bez ključa, Kosti i vrane, Pusto tursko, Bijeli Azijati); knjige iz usmene književnosti Bošnjaka/Muslimana iz Crne Gore i Srbije: "Crni dukati" (1970, nagrada SO Plav), "Ispod zlatnih streha" (1972), "Može li biti što bit što bit ne može" (1989. i 1991), "Zeman kule po ćenaru gradi" (1991), "San i pola života" (1996), “Antologija usmene lirike Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije” (2003), “Antologija usmene epike Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije” (2003), “Antologija usmene proze Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije” (2003) i “Hrestomatija o usmenoj književnosti Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije” (2003).
Od 1980-1981. godine bio je predsjednik Udruženja književnika Crne Gore, da bi 1990. otkazao članstvo i pristupio novoformiranom Crnogorskom društvu nezavisnih književnika i Crnogorskom PEN centru. Otkazao članstvo u Odboru za književnost Crnogorske akademije nauka i umjetnosti 1993. Bio je redovni član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti do 2004. Predsjednik je Udruženja “Almanah” od njegovog osnivanja, 1993. godine.


Husein Bašić-slavuj iz plavskog gnijezda
Autor: Zaim Azemović
U jednom od zadnjih razgovora sa Huseinom Bašićem, prije njegove smrti, rekao mi je da pisac treba da ostavi autobiografske bilješke o svom životu i stvaralaštvu, da se ne bi poslije njegove smrti pisalo i nagađalo: bilo je to ovako ili onako. Ne znam koliko su bolest i smrt dozvolili da Husein ispuni ovu želju, pa ću zato ovoga puta iznijeti samo nekoliko fragmenata iz našeg pedesetgodišnjeg drugovanja. Iako su još za njegova života brojni kritičari, dodijeljene nagrade i priznanja, dali visoku ocjenu njegovom stvaralaštvu, s obzirom na obim i značaj njegovog stvaralaštva, kako je i sam autor smatrao, ljubitelji književnosti imaće o njegovim romanima još mnogo toga da tumače i pišu. Svi koji su pisali o njemu slažu se pri konstataciji da je Husein Bašić, jedan od najznačajnijih bošnjačkih pisaca, ostavio iza sebe vrsne pjesme, priče i romane koji odražavaju sudbinu njegovih sunarodnika, a u svojim antologijama sabrao i prezentirao svijetu kulturnu baštinu svoga naroda koja se svojim umjetničkim dometima uklapa u kulturnu baštinu svjetske civilizacije.
Sticajem okolnosti, uoči 2004. godine (27. 12. 2003) godine, kako sam zapisao u svom dnevniku, susreo sam se i proveo oko pet sati sa Huseinom Bašićem u zlatarskoj radnji, naučnika i kritičara mr. Redžepa Škrijelja u Novom Pazaru, u kojoj je bio i književnik Omer Turković. Pored mojih i Husovih evociranja uspomena - kada smo, kao srednjoškolci, zajedno stanovali u Novom Pazaru, dijeleći komad hljeba, hladnu đačku sobicu i na česmi Grlici točeći vodu u testije za piće, pokazivali jedan drugome napisane pjesme i priče. Bašić nam je tad pričao o posljedicama svog pada sa krova u djetinjstvu, a mi smo ga hrabrili sjećanjima iz mladosti i značajem njegovih knjiga kojima je osvjedočio vrijednost svoga postojanja. Podsjetio sam Huseina i na našu prepisku kada smo bili razdvojeni, da još čuvam njegova pisma koja mi je, 1958. godine, pisao sa studija iz Banje Luke, zatim pisma iz vojske iz Leskovca 1962. godine, a da mi se potom povremeno javljao kao profesor i predsjednik opštine iz Plava i pomoćnik ministra kulture iz Podgorice, a - bogme - nekad me u njima nazivao „prijatelju", nekad „druže", a nekad „pobratime", ali smo mi tada, mladi književnici iz regiona Sandžaka svih nacionalnih struktura, redovno Huseina obilazili i na radnom mjestu i kod kuće, gdje nas je gostoprimno sretao i ispraćao kao pravu braću. On nije samo kao čovjek pokazivao svoju plemenitost i dobrotu, već i kao pisac; svojim britkim natpisima i toplim riječima pozdravljao je svaku knjigu u kojoj je nazreo dar i talenat, pa kako se i iz njegove bibliografije vidi, i o mojim knjigama proze i poezije napisao je nekoliko darovitih eseja i učestvovao u promociji moje zbirke poezije: Sijevak i romana: Tajnovid (o kome je u novopazarskom „Mak"-u, br. 5-6, 1995, objavio svoj prikaz).
A čime smo mogli mi da mu vratimo tu plemenitost? Sjećam se da sam pokušavao u svom kraju da prodam nekoliko primjeraka Bašićevog romana Tuđe gnijezdo, ali moji zemljaci, bogme, ni tada ni sada još nisu bili dostigli nivo ostalih prosvijećenih naroda u ljubavi prema knjizi, ili se ja varam - možda je kod njih uvijek preče bilo da se kupi hljeb nego knjiga. Ipak se sjećam da je jedan mladi biznismen iz Rožaja Nusret (H)Ećo pomogao izdanje Husovih romana, što bi trebalo da bude uzor svim bošnjačkim biznismenima, koji mogu da pomognu temeljna izdanja svoje kulturne baštine, da to ubuduće čine, jer siromašni talentovani stvaraoci malih naroda, koji nemaju svoje institucije, nemaju drugog načina da objelodane svoje stvaralaštvo. 

 
Fotogalerija
Kulturni dnevi Sandžaka v Kamniku
30. 10. 2016
Foto galerija - Kulturni dnevi Sandžaka v Kamniku
IFTAR sa izbeglicama u Sloveniji
05. 07. 2016
U KŠD Sandžak, smo u subotu 02.07.2016 i u nedelju 03.07.2016 održali ramazanski iftar za izbeglice, koje se trenutno nalaze u Sloveniji. Atmosfera je bila odlična i na licama izbeglica se je vidjelo zadovoljstvo i zahvalnost. U veliku čast i
Vseh: 4200 since 24.10.2012
Ta mesec: 395
Ta teden: 77
Danes: 1